srijeda, 02.05.2007.

A u pičku materinu.

Napokon je uspio. To je i htio, zar ne? Pobio sve moje prijatelje, cijelu moju obitelj... i nakraju okrive mene. Bravo Voldy, svaka ti čast. Ova puta si zaista i uspio. Čekam u Azkabanu da mi nađu slobodnu čeliju. Gotovo je, ali izvuči ću se ja. I kad to učinim, naći ću ga i iskopat mu oći i ugurati ih u ono što je nekoć bio njegov nos. Svi su mrtvi, svi. I Dumbledore, i McGonagallica, pa čak i Snape. Skoro svi učenici čekaju svoj red da odu pod zemlju. Neki su ipak preživjeli, i u teškom stanju se ljeće u Mungu. Ali mene.. mene nije ni taknuo. Mene je pustio da gledam. Svi su pomislili da sam ja kriva, jebene smrtonoše. Harry je na drugoj strani kontinenta. Pobjegao je kad je saznao da nam Voldy dolazi u posjetu. Ali, dobro, nemogu ga okrivit, išao je na medeni mjesec sa svojom ženicom Jenny. Btw, guys, čestitam vam, i želim vam puno lijepe male dječice, koje ćete vjerojatno dobit kad ja tu budem čekala smrtnu kaznu, ilitiga dementore. Dobro, zovu me, vidim da su mi napokon našli slobodnu čeliju, poslje dva sata čekanja. Pozdravljam vas... i vidimo se kad se izvučem iz ove rupe. Oh, najebala sam.


Vaša Keera Smith

- 00:10 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 16.10.2006.

Ooops, mala zabuna...

Te večeri društvena prostorija se neobično brzo ispraznila. Ostali su samo neki četvrtaši koji su sjedili u kutu i pričali. Kiša je padala, čulo se udaranje kapljica kiše o prozor, jako smirujući zvuk, ako mene pitate. Poslije ovako napornog dana, nisam imala snage misliti a kamoli s nekime komunicirati. Umorno sam sjela na kauč. pogledom sam pretraživala prostoriju, nebih li vidjela gdje Emily, tražim je cijeli dan, i nikako da je nađem. Vidjela sam na drugom kraju prostorije Rona i Harryja kako se muče s partijom šaha. Oči su mi se sklapale. Najednom, razbudila me eksplozija koja je odjeknula u muškoj spavaonici.
Svi učenici, koji su ostali budni, skočili su na noge i potrčali u mušku spavaonicu. Uspjela sam se progurati u prvi red da vidim što se dogodilo. Spavaonica je bila uništena, razorena... kreveti su bili razbijeni, zavjese i zastori spaljeni. Najednom, jedna osoba, s metlom u ruci, iskočila je kroz prozor, i poletjela na metli. Ubrzo su pozvali Madame Pomfrey, Dumbledorea, i McGonagallicu. Ranjene učenike su odvezli u bolničko krilo. Čula sam kako profesorica McGonagall komentira: "Ovo je strašno! Tko je to mogao učiniti? Ozlijediti učenike 5 godine! ovo je strašno!"
Otišla sam u spvaonicu, prevelika gužva se bila stvorila u društvenoj prostoriji. Emily se stvorila pokraj mene.
JA: "Em, gdje si cijelu večer? Tražila sam te svugdje!"
EMILY: "Ovaj, ehm, pa... nigdje... "
JA: "Dobro, si čula što se dogodilo?"
EMILY: "Da, čula sam kako Dumbledore šalje ostale profesore da pretraže dvorac, možda je onaj tko je to počinio još u dvorcu..."
JA: "Da..." na trenutak sam se zamislila: tko bi to mogao napraviti? i zašto? "Em,.."
Kada sam se okrenula, nje više nije bilo... sada sam bila sama u spavaonici. Čula sam korake i okrenula sam se. Vidjela sam obris neke osobe u mraku.
"Emily, svaka čast, znao sam da si talentirana za crnu magiju, ali ono, ono je odlično." progovorila je osoba u mraku.

- 16:07 - Komentari (29) - Isprintaj - #

petak, 13.10.2006.

Moj veliki povratak...

Vratih se. Nemam opravdanja za ne pisanje, možda jer nisam nikako mogla nać vremena? Ili je ovaj dnevnik budio sječanja na nešto što se nitko od nas nije zapravo htio prisjetiti? Znala sam da će s vremenom biti bolje, ali znala sam i da neke uspomene neće nikada biti zaboravljene. Sva prijateljstva, odkako sam došla u Hogwarts, ljubavi, svađe, sve to ostaje.
Sada je bolje. I bit će bolje za mjesec dana, za godinu dana, kada ću opet moći reći: slobodna sam.
Svaki tjedan sam se čula s Danielom, ali sada više ne. Zaboravili smo, jednostavno... ja i on nismo više mi. I nije mi nimalo žao, jer više ne osječam prema njemu ono što sam osjećala prije, sada me je jednostavno briga, život ide dalje.
Što se tiče nastave, ide. Naravno, uvijek može i bolje, ali ne osječam potrebu za učenjem, lol...
S obzirom da je sada ručak, moram požuriti, moram jest! smijeh

P.S. Ljudofi, od sada pišem! Yaay! Svi ste hepi, jelda? *kolutanje očima*
Ma, ugl, nemojte se ljutiti ako ne budem pisala često, stvarno me škola je*e, stalno imamo za učiti, zadaće, lektire... bla, bla, bla... ali, pisat ću, neću imati ovakve pauze...

- 21:54 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 23.09.2006.

I'm back...

Ljudi, evo me natrag!!!
Obačajem, opet ću pisati... samo sada mi se jako, jako žuri....
Pozzzz, ljudi!!!

- 12:20 - Komentari (10) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.07.2006.

Ode mi Daniel... možda je lud? Treba odmah kod Madame Pomfrey!

Pa kao što sam i obećala. ispričat ću vam o susretu!
Uputila sam se u Sobu 5 minuta prije 22:00 sata. Daniel me već čekao.
On: Ej!
Ja: Bok!
On: zamisli sobi s udobnim kaučem; može?
Ja: Naravno!
Tako sam i učinila... Ušli smo unutra.... sjeli...
Ja: I čemu zahvaljujem ovo iznenađenje?
Vidjela sam Danielovo ozbiljno lice... bio je tužan... ljut... nešto nije bilo uredu!
Ja: Daniel? Što je bilo?
još je šutio...
Ja: Daniel? Reci! Što je? Počinješ me zabrinjavati!
On: Keera, žao mi je... jako....
Ja: Žao ti je? Za što?
On: Odlazim....
Ja: Daniel? si ti dobro? Daj, idemo, brzo, kod Madame Pomfry!
On: Keera, meni je savršeno dobro....
Ja: Ali... odlaziš???
On: Da, vračam se u Durmstrang....
Ja (u šoku...) : Zašto? Ali...
On: Dobio sam pismo... od dumbledorea... moj bratić ide tamo u školu, 1 godina... roditelji su mu stradali, kao i moji, i sada nemo nikog, pa moram ja malo pripaziti na njega....

Što sam vam rekla, uvijek neko zlo mora narušiti svu sreću! Zašto uvijek stradaju oni dobri, a ne oni loši? Nije fer! Znam, mislit čete da sam sebična kuja, ali... napokon sam bila sretna s Danielom... nije fer! Znate, kada imate onaj osječaj, zašto? Pitate se zašto? Zašto sada kada mi je najljepše!?!?
Vidio je da sam utučena:

On: Keera, mi čemo stati zajedno! jelda? izdržat čemo do ljeta, a onda... ćemo biti zajedno cijelo ljeto! Pisat ćemo si pisma!
Ja: da.... ali....
On: ali nije isto, znam.... teško je.... ali prebrodit čemo mi to! Keera, mi to možemo!

Zagrlio me, znala sam da mi to možemo....

PS.- oprostite na glupom postu, znam sav je muši guši... ali morala sam ga izbaciti išao mi je na živce.... hehe, kako to zvući...

- 16:43 - Komentari (70) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.07.2006.

Poslje praznika, teško je naviknuti se na školu!!!

Kao što znatepočela je nova školska godina....
Ali mene to uopće ne brine....
Moje misli su još na plaži....

***

Ujutro čim sam se probudila sam se brzo spremila na doručak, iako nisam mislila jesti zbog jučerašnje gozbe! Uputila sam se prema portretu debele dame kada se iza mene stvorila Mary:

ja: Ideš na doručak?
Mary: Neznam, poslije one gozbe jučer!
Ja: Da, znam! Prejela sam se! Ali idem svejedno, malo među ljude!
Na to smo se oboje nasmijale.
Mary: Ok, idem s tobom!

U tišini smo izašle iz društvene prostorije. Čim smo ušle u hodnik kod portreta napuhnutog Hanryja... tako su svi zvali taj portret jer je Hanry bio pomalo debeljuškast. Sa onim svojim umjetnim brkovima nasmijavao je učenike!

Mary je prva počela razgovor:
Mary: I, Keera, čujem da ste ti i Daniel proveli ovo ljeto zajedno!
Ja: Da!
Mary: Iiii??? Nebudi tako skromna!
Ja: Iiiii... bilo je super!
Mary: Samo super?!
Ja: Ma ne! bilo je odlično! Cijelo vrijeme smo se nečem cerekali, a moja sestra nije kužila.... e bilo je za poludit...!!
Mary: E pa to te pitam!!!
Ja: Pozvao me da ovo ljeto provedem kod njega, ne cijelo, onak 2 tjedna!
Mary: Super! Pristala si, jelda?
Ja: Naravno!!! Jedini problem su moja stara i Emily! Kako ću reći Emily da idem ća, a nju puštam samu sa mamom? Ubit će me!
Mary: Ma dobro, smislit ćeš ti već nešto! Do ljeta ima još vremena!

Ušle smo u Veliku dvoranu. Nitko očito nije mogao jesti, svi su se jučer prejeli...
Jedino je Ron imao veliki apetit!

Ja: Rone, kako možeš jesti to poslije onoga jučer? Šta se nisi dovoljno najeo?
Ron: Ne! Nisam bio na Gozbi! Ja i Luna sm....

Luna ga je tada puknula po ruci.
Mary i ja smo se nasmijale, skužile smo o čemu se tu radi! Al' bez brige, nečemo nikome reč!

Nisam vidjela Daniela na doručku, očito je odlučio ne doć.
Sada sam trebala ići na nastavu: prvi sat: čarolije!

Ušla sma u učionicu, i vidjela Daniela kako sjedi sam u klupi, sjela sam pokraj njega.
Ja: Ej!
On: Ej! *zjev* Joj, sorry, ali tako mi se spava!
Ja: Pa šta si radio nočas?
On: Ovaj...pa... mi dečki smo tulumarili!
Ja: Hahah, zato te nije bilo na doručku!
On: da.... spavao sam....
Ja: Eh, imaš sreče što smo u zadnjoj klupi, pa ako zapeš profač te neće skužiti!
On: Srečom...

Naslonio je glavu na klupu i zaspao!

Pod ručkom mi je stiglo pismo:

Nađimo se večeras u 20 h ispred sobe potrebe!

Zauvijek tvoj.... Daniel!

Tko zna što je sad! Nadam se nešto dobro! O susretu u sljedećem postu, inače bi bio predugačak!

P.S. Komenirajte!! Hvala! I molim vas da mi riješite Kviz! Nema veze ako neznate, samo namojte varat!!! Hvala!

- 00:09 - Komentari (33) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.07.2006.

Opet sve po straom?!?!

Opet nova školska godina!
Prije 3 dana sam išla u Zakutnu ulicu kupiti sve za školu, zajedno sa Emily i Danielom.
Sreli smo Jenny i Lunu u Krasopis i Bugačica. Poslije smo išli u 3 metle malo popričati.
Ipak nismo se cijelo ljeto vidjele...
Ispričale smo se, i onda smo se morali vratiti kući....

***

Večer prije nego što smo se trebali vratiti u Hogwarts išla sam spakirati stvari da se sutradan nemoram jako rano dizati zbog toga. Moram napomenuti da mi je sestra lupež!!!!
Sve moje stvari je uzela i rekla da su njezine i još se tužila da nema dovoljno mjesta u kovčegu.... možete zamisliti!!!!
Ali uspijela sma vratiti se svoje stvari!

***

Ujutro sam se probudila jako rano....
Imala sam noćnu moru..... sanjala sma Voldemorta......
prišao mi je.... i rekao: „Kčeri moja.... napokon...“
Tada sam se probudila....

***

Pod doručkom, opet strka, kao i obično!!!
Moja sestra se vukla ko' puž!!!
Nikome nisam spominjala san, čak ni Danielu ni Emily, smatrala sam nevažnim.
Kada smo se napokon ukrcali u auto i krenuli prema kolodvoru, moja sestra se sjetila da je zaboravila knjige.....
Pa možete zamisliti. ide u školu bez knjiga!!!

***

Na kolodvoru msa opet vidjela sve prijatelje.... bilo je super!!
Napokon smo se ukrcali i krenuli u Hogwarts!

***

Ah, Hogwarts..... drugim riječma: moj dom u kojem provodim večinu vremena d 11 godine, kako ga nebi voljela???
Poslije poznatog Dumbledoreovog govora svi smo navalili na klopu!
Svi su bili presretni, opet okruženi prijateljima!
I ja sam bila presretna, opet sretna kao nekad, imam sve što sma ikada poželila u životu, ali.... znala sam da neko zlo uvijek mora narušiti sreću....


P.S.- Sorryte na dugom čekanju za post! Nisam bila u rijeci, pa nisam mogla na net, bila sam kod bake i djeda na Viru.... I tako... molim vas da mi rećete dali je dobro... neznam zašto ali imam neku sumnju da meni ovo neide... nisam više sigurna.... neželim vas sada plašiti....

pozdrav od Vaše Lejdi Kire!! :)

- 16:00 - Komentari (11) - Isprintaj - #

srijeda, 05.07.2006.

Zašto vrijeme tako brzo leti kada netreba???

Prošlo je dosta vremena.... nisam vam se javljala zbog učenja za ispite, a sada su nspokon gotovi!!!
Sutra idemo doma..... gotova je školska godina....
Emily se vratila, prije 2 tjedna, baš na ispite....
Sada će kod kuće biti promjena: imam sestru koju mogu gnjaviti! smijeh
Sada se idem pakirati. Nebi napustila Hogwarts nizašto na svijetu...
Ali moram... a i za 2 mjeseca je sljedeća školska godina....

***

Na završnoj gozbi svi su bili nekako tužni, neki sretni, napokon su prestali ispiti...
Nakon poznatog Dumbledoreovog govora pčela je gozba, nekako je prekratko to sve trajalo: svi smo zaboravili na vrijeme.... zaboravli smo da nam je ovo zadnja večer zajedno u ovoj godini....

***

Na kolodvoru su se svi opraštali. Oprostila sam se s curama:
Ja: obečajete da me nečete zaboraviti ovo ljeto?
Mary: Ma naravno da te nečemo zaboraviti!
Emily. a mene?
Lara: Ma ni tebe!!
Maya: čut čemo se par puta na tjedan, dogovoreno?
Diana: dogovoreno!!!
Izgrlile smo se i izljubile, a onda su morale otići.

***

S Emily čekala mamu da dođe po nas.Još je bila gužva na kolodvoru.
Vidjela sam Daniela, išla sam se pozdraviti i s njim, ipak, on mi je sada prijatelj!
Ja: I tako znači, ti bi otišao bez pozdrava?!?
On: Ja...
Ja: ma, dođi!
Zagrlila sam ga. podigao je pogled. Gledao me ravno u oči... njegove plave oči,.... vratili su i sječanje... poljubio me.
Minutu smo proveli u šutnji.
Ja: Što je s Raquel?
on. Prekinuo sam s njom.
poljubila sam ga još jednom....

***

Moja mama napokon se pojavila.
mama: ah, keera, tu si!
ja: Koliko ti je trebalo!!!
Mama. ma, bilo je gužve!
A ti si sigurno Daniel!
on: Da.
Mama: Joj, zaboravila sma vam reči: Danielovi roditekji su otputovali u Australiju na vjenčanje neke rodice, neče ih biti mjesec dana. Zato, daniel, morat češ biti kod nas.
Daniel me pogedao: vidila sam mu mali, jedva vidljivi smiješak na licu: ljeto čemo provesti zajedno.... bez da nas itko smeta....

PS. priča je gotova, ali još ću pisati, bit ću na 5 godini u hogwartsu... priču počinjem slijedeći tjedan, bit ćete obavješteni kada napišem post!!!

- 23:11 - Komentari (33) - Isprintaj - #

subota, 01.07.2006.

Kako stvari stoje...

Dani prolaze, a ja ih samo postrane gledam, i čekam.
Popodneva provodim kraj jezera, čitajući.
Prvi puta me samoća ne straši. Nekako... uživam u njoj.
Ne ovisim o nikome. Samo sam ja.
Nemogu reć da mi Daniel ne fali, cijelo vrijeme mislim na njega.
Ron mi je rekao da hoda sa nekom Ravenclawkom, Raquel Liss.
Usprkos svemu, želim im sreću.
Ipak, on je bio jedini kojeg sam voljela.

***

Zakasnila sam na nastavu, opet... srećom imali smo povjest magije pa me profesor nije skužio. Bliže se ispiti i ja neprestano učim. Po cijele noći sam uz knjigu.
Uostalom svi uće. Jenny, Mary, Diana i ja znamo skupa ići u knjižnicu i ućiti...

***

Dobrevjesti, moja sestra se oporavlja, ubrzo će doći u Hogwarts!

***

Sjedila sam pokraj jezera. Netko je sjeo iza mene. Mislila sam da je Maya:

Ja: Maya, sorry, nisam stigla potražiti onu knjigu, i....
On:Nije Maya.
Ja: Daniel....?
Okrenula sam se i vidjela daniela kako mi sesmješi. Srce me zabolilo.
Daniel: Da. I kako si?
Ja: Ide... Kako tebi sa Raquel?
Na licu mu sam vidjela da mu je neugodno.
Daniel: Dobro, mislim odlično.
Ja. Drago mi je.
Daniel me zbunjeno pogledao, valjda mu je bilo čudno što sam rekla da mi je drago.
Ja: Znaš, odkada sam te vidjela da se, na Jennynom rođendanu, ljubiš s Pansy, svaki dan sam mislila zašto? Samnom nisi sretan, a ja hoću da budeš sretan, i sada shvačam...
Daniel: Shvačaš što?
Ja: Da trebaš biti s nekom drugom, jedino tako češ biti sretan, zato, želim vam sreću.
Daniel: Hvala.
Zagrlio me. Nisam mogla izdržati. Suze su mi punile oći...
Ja: a sada odi k Raquel, tražit će te.
Daniel: Da, idem, hvala! I, još nešto... prijatelji?
Ja: Naravno!
Okrenula sam se natrag jezeru...
Htjela sam umrijeti...

***

Vratila sam se u dvorac za vrijeme večere. U honiku sam srela Laru i Mayu.
Ja: Idete na večeru?
Lara: da, ideš s nama?
Ja: Naravno! Tko zna što je za večeru?
Maya: Ono što i uvijek...
Čudno me pogledala.
Ja: A, da, sorry.
Došli smo u veliku dvoranu i sjeli na naša mjesta.
Na ulaz u dvoranu, Daniel i raquel su stajali i držali se za ruke, onda su se razišli svako na svoju stranu.
Daniel mi je mahnuo, i ja sam njemu.
Bila sam sretna, Daniel je napokon bio sretan, imao je prijatelje, super curu, sve što je htio u životu.

***

Poslije većere išla sam ponoviti preobrazbu, sutra imamo ispit. Nadam se da ću proći, učila sam ko' luda...
Naokon sam zaspala, i odlutala daleko u snove, daleko od svih problema, od svih misli, napokon sretna i slobodna....


- 20:13 - Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 30.06.2006.

It's good to be back...

Evo, nastavljam pisati.
Zahvalite Mary na tome... ona mi je puno pomogla!! (hvala Mary!!!)

Post:

Ovih dana se puno toga desilo. Kao prvo, imamo novu učenicu. Dianu Matthews.
Curka je super, ful je smiješna! Brzo se uklopila u naše „malo“ društvo!
Kao drugo, znate ono iznenađenje, o kojem sam vam pričala? E pa, to je bio Jennyn rođendan!!
Organizirali smo joj mega tulum.
Zabava je bila u Sobi potrebe, jer naša društvena prostorija je bila premala a i ostali domovi nisu znali lozinku.
Na pozivnice smo objasnili kako se uđe u sobu, i što treba zamisliti.
Kada je došlo vrijeme zabave, Jenny je bila presretna, nije ni slutila da ćemo joj organizirati zabavu.
Bilo je hrpa ljudi, pola njih nisam ni poznavala. Naravno, bilo je i pivoslaca, ali ja ga nisam ni takla.
Nisam mogla naći nikoga poznatoga, tako sam malo išla popričati sa Dianom.
Curka je stvano zabavna. Ful mi sliči...
I tako smo se mi zapričale, a onda sam vidjela Daniela...
Pričao je s Pansy, smijao se na svaku njezinu rijeć, i gledao ju je... kao što je nekada gledao mene...
Iako sam ja ta koja je prekinula s njim, osjetila sam da me nešto probada. Pogledao me, a onda vratio svoj pogled na Pansy i... poljubio je...
Bol koja me probadala se pojačala, suze su mi počele teć niz obraze.
Diana- Keera, što je?
Nisam odgovorila, još sam uvijek imala pogled uprt u Daniela. Diana je vidjela, vidjela je zašto sam sva uznemirena...
Otrčala sam ća...
Došla sam do spavaonice, samo sam se srušila na krevet i plakala.
Diana je došla zamnom:
Diana-Keera što je?
Ja- Daniel...
Diana- vi ste skupa?
Ja- Ne.Prekinuli smo.
Diana- pa u čemu je problem?
Ja-Neznam...
Diana: Još ga voliš?
Kimnula sam glavom.
Diana- pa vratite se skupa.
Ja- Nije to tako jednostavno, ja sam s njim prekinula.
Diana me zbunjeno pogledala.
Ja- Joj, sorry, ti si tek došla, a ja te zamaram mojim problemima, nema veze, već ću ja to nekako riješiti... hvala!
Diana: Ništa. Čemo se vratiti na zabavu ili...
Nije ni dovršila riječ kada su učenici već počeli pristizati u društvenu prostoriju.
Ja: Mary, kako to da ste došli, zar je gotovo?
Mary: Keera, 4 i pol ujutro je, što bi ti htjela?
Ja: Molim? 4 i pol? Moramo ić spavat, sutra imammo nastavu!
Svi su se trkom uputili i njihove spavaonice. U roku od pol sata sve su cure spavale... ali ja ne.. još sam uvijek mislila na Daniela, na kada je poljubio Pansy....
To je boljelo, stvarno boljelo.


- 11:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>